BIJELO POLJE- Penzionera Aleksu Mušu Kovijani?a (74) iz Bijelog Polja njegovi sugra?ani i mnogi Mojkov?ani duže od pet decenija poznaju kao majstora nekoliko zanata, naro?ito kao ?asovni?ara i vlasnika zbirke od preko 1.000 satova. Muša je kao desetogodišnjak, sredinom Drugog svetskog rata, pokazao interesovanje za opravku ?asovnika gledaju?i svog oca Radoša kako jednoj sobici njihove ku?e, koji je nazivao radionicom, rastavlja a zatim spaja delove ?asovnika. Zbog slabih veza Bijelog Polja sa razvijenijim sredinama, kupovina novih satova bila je privilegija imu?nijih ljudi. Ostali, a naro?ito oni sa sela, morali su da se zadovolje polovnim, koji su se ?esto kvarili.
"Kako je naše selo Pali udaljeno od Bijelog Polja preko deset kilometara, tamošnji i meštani više susednih sela po?eli su da nam donose džepne ?asovnike na opravku, na koju su ?esto zbog nedostatka delova morali mesecima da ?ekaju," kaže Muša. "Otac je tada primetio moje interesovanje za ?asovnike pa mi je u po?etku poveravao ?iš?enje starih delova, a kasnije i druge složenije radnje," pri?a Muša i dodaje da mu je "pripravni?ki staž" kod oca trajao do 1950. godine. Posle toga radio je pet godina kao ?asovni?ar u afirmisanoj radnji "?onovi?" u tadasnjem Titogradu, a zatim je u Mojkovcu 13 godina imao samostalnu radnju. Muša navodi da su ga porodi?ne potrebe i bolja zarada odvele prvo u mojkova?ki Rudnik "Brskovo" gde je nekoliko godina održavao mašine, a zatim ostatak radnog veka do penzionisanja, 1979. proveo na poslu prevoznika pošte u tadašnjem Preduze?u PTT saobra?aja. "Da bih sa?uvao ljubav prema ?asovni?arskom zanatu, tokom svih tih godina kupovao sam, nove, polovne, i skupljao i popravljao sve vrste starih ?asovnika." U svojoj kolekciji, osim nekih 1.000 ru?nih i džepnih satova, me?u kojima je jedan švajcarske proizvodnje iz 1892. godine, danas ima i 30 zidnih sa klatnom, me?u kojima su nema?ki "bider-majer" star preko 200 i "junghans" od oko 100 godina. Supruga mu je umrla pre 12 godina, jedan sin živi u Budvi, drugi u Bugarskoj, k?erka u Ljubljani, tako da je ceo stan pretvorio u radionicu i skladište kolekcije. "Vreme ubijam," kaže Muša "osluškuju?i otkucaje i zvonjavu ?asovnika." "Iako u poodmaklim godinama, prilikom opravki retko koristim lupu, a u obližnjem Limu kao dugogodišnji sportski ribolovac ponekad upecam dobar komad ribe."Ne znam koliko ?e sve to potrajati, zato  pokušavam da ljubav prema kolekciji prenesem svom unuku Borisu i da mu je kompletnu poklonim," kaže Muša upiru?i prst prema "bider-majeru."