Odbor za informisanje Skupštine Vojvodine održao je pre nedelju dana sednicu posvećenu samo predlozima i potrebama novinara koji izveštavaju o radu ovog tela i njenih predstavnika.

Novinari u Loznici koji izveštavaju sa sednica Skupštine grada, ubuduće bi rad odbornika trebalo da prate iz posebno obezbeđene prostorije, a ne kao do sada, iz skupstinske sale.

Dve prethodne rečenice vesti su iz različitih delova zemlje, imaju zajednički imenitelj, ali reklo bi se i nemaju neke direktne veze sa Novim Pazarom. Ipak imaju, a evo i zašto.

Na sednici vojvođanskog Odbora novinari su pozvani da daju svoje ideje i savete kako da se olakša protok informacija i obezbede uslovi za tačno i objektivno informisanje. Loznička skupština je uslišila molbu “sedme sile” u opštini i obezbedila posebnu prostoriju sa monitorom preko kojeg novinari prate dešavanja na sednicama skupštine.

Informacije su odličan primer za poređenje kako to rade neki drugi, reklo bi se ljudi kojima je stalo do toga da javnost bude adekvatno informisana o njihovom radu.

Oni na koje se poređenje odnosi odlično znaju o čemu je ovde reč, a svi ostali će kroz najkraći opis kako izgleda posao na izveštavanje novinara sa skupštinskih sednica lako uočiti razliku između Novog Sada, Loznice i Novog Pazara.

Osim dnevnog reda, ovde novinari nemaju dodatnih materijala ni informacija o bilo kojoj tački dnevnog reda, ma koliko ona značajna za građane bila.

Ukoliko se opozicija ne pobuni i ne ukaže šta neka od tačaka može da prouzrokuje, novinari mogu da izveste samo o tome da su odbornici vladajućih stranaka vojnički, uredno, podizali ruke, ali ne i šta su to usvojili.

Aktuelni odbornici, potpredsednici, sekretari, pa i predsednik/ca Skupštine bi trebali da znaju da su novinari čak i u vreme jednopartijskog sistema pre svake sednice skupštine uredno dobijali materijale, obrazloženja, analize… koje su potrebne svakom odborniku, ukoliko želi da zna za šta glasa, ali i novinarima kako bi mogli da objasne šta odluke zaista znače.

Novinari ove redakcije godinama pokušavaju to da promene, ali osim podrugljivih osmeha pojedinaca onih koji su uopšte smatrali za shodno da o tome razgovaraju, ništa drugo nismo dobili.

Sa svakom promenom vlasti obraćali smo se novom predsedniku skupštine, načelnicima Odeljenja za informisanje grada, sekretarima…čak smo i Šabiću (povereniku za informacije od javnog značaja) pisali, ali ništa…

Najsimpatičniji odgovor koji smo dobili bio je da treba da budemo zadovoljni što nas uopšte pozivaju na sednice, jer je u “jednom periodu” ovog grada zabeležena i činjenica da sednice tadašnje Skupštine opštine uopšte nisu pratili novinari.

To je svakako bilo sramno vreme i crna mrlja te vlasti, ali nikako dokaz da je sada sve mnogo dobro, jer smo daleko od toga.

Isti oni koji godinama ponavljaju tvrdnju da mediji samo loše izveštavaju o ovom gradu i da nema pozitivnih tekstova… Treba samo da još jednom pročitaju početak ovog teksta i uvide svoju grešku u svemu.

Da bi se situacija promenila potrebno je samo da konačno otvore vrata svojih kancelarija medijima, konačno počnu da se javljaju na telefone novinarima, budu spremni da odgovaraju na zgodna, ali i nezgodna pitanja… Jer, funkcija nije namenjenja za ljuljuškanje u fotelji.

A.Bajrović