Preporuke eksperata za reformu medijskog sektora

Javna rasprava o Medijskoj studiji trajaće u Srbiji do septembra, a potom će biti sačinjena medijska strategija na osnovu koje će se sprovesti obuhvatna reforma ovog sektora, najavljeno je danas u Medija centru na prvom predstavljalju studije.

Studija sadrži opsežnu pravnu i ekonomsku analizu medijske scene, uporednu analizu domaćeg i evropskog zakonodavstva i institucija zaduženih za sprovođenje medijskih politika i preporuke za reformu.

Medijsku studiju izradili su međunarodni eksperti Bent Norbi Bond, Aleksandar Benzek i Andrej Zmeček, koje je angažovala Delegacija Evropske unije u Beogradu.

U opštoj oceni eksperti su zaključili da je položaj medija i novinara u Srbiji izuzetno težak, dobrim delom zbog opšte ekonomske krize, ali su naglasili da tome doprinosi i postojanje više sukobljenih strukovnih organizacija koje nedovoljno snažno zastupaju taj sektor.

Analiza i preporuke eksperata podeljeni su u šest segmenata o kojima će se voditi javna rasprava: Lokalni-regionalni emiteri, Nacionalni javni i privatni emiteri, Regulatorna i samoregulatorna tela, Digitalizacija, Medijski sadržaj-distribucija-pravo intelektualne svojine-korisnička pismenost i Državna podrška medijima.

Preporuke sadrže moguća rešenja kako za elektronske medije, tako i za agencije i štampu.

Eksperti su naglasili da sva pitanja iz medijske sfere treba da budu rešena setom medijskih zakona i da drugi zakoni ne bi trebalo da regulišu ovu oblast kao što je sada slučaj (zakon o lokalnoj samoupravi i glavnom gradu, kao i o nacionalnim savetima nacionalnih manjina).

Eksperti smatraju da bi u Srbiji trebalo zadržati jedan javni servis na nacionalnom nivou, ali i oformiti još petnaestak regionalnih koji bi se ravnopravno finansirali iz pretplate i prihoda od oglašavanja. Prema projekciji, radilo bi četrdesetak regionalnih emitera, s tim što se komercijalnim stanicama preporučuje programska specijalizacija.

Elektronski sektor bi imao i dve-tri komercijalne televizije na nacionalnom nivou. O svim sadržajima, kako javnog tako i regionalnih servisa, odlučivala bi upravna tela “nezavisna od države i aktuelnih političara”. Njih bi činili predstavnici javnosti i udruženja građana.

Presudan uticaj na oblikovanje elektronskog sektora, naveli su eksperti, imaće predstojeća digitalizacija koja će tehničkim prednostima umnogome promeniti sliku tog sektora.

Oni, takođe, predlažu da se zadrži postojeći sistem pretplate, s tim što predlažu njeno efikasnije ubiranje i deobu. Trećina bi ostajala RTS-u, a ostalo bi se po dogovorenom ključu delilo regionalnim emiterima i emiterima civilnog sektora i manjinskim emiterima.

Zakon o oglašavanju, takođe, treba prilagoditi novim uslovima i standardima u skladu sa evropskim. Za oglašavanje u elektronskim medijima važio bi dosadašnji princip – šest minuta na sat programa, s tim što država ne treba da se meša u cenovnu politiku.

Regionalni servisi bi, prema preporukama, imali nekoliko sati programa na javnom servisu, što bi prema uporednom iskustvu Danske, Nemačke i Austrije, obezbedilo gledanost od 40 odsto bez velikih oscijalcija kakve su sada. O tome koji će se program u tim “prozorma” na javnom servisu emitovati, odlučivaće upravljačka tela.

Kada je reč o novinskim agencijama, eksperti predlažu transformaciju državne agencije Tanjug u “neprofitno, nevladino” akcionarsko društvo koje bi u potpunosti ili delimično bilo u državnom vlasništvu.

Takođe, iz javnih prihoda bi se finansirao deo produkcije koji predstavlja rad vladinih tela, dok bi ostatak produkcije bio finansiran na komercijalnoj osnovi, odnosno na tržištu.

Za razliku od elektronskih medija, gde preporučuju regionalni nivo, eksperti predlažu razvoj štampanih lokalnih medija uz državnu (javnu) potporu.

To ne bi bilo, kao što je sada slučaj, finansiranje iz opštinskih budžeta – koje je ocenjeno krajnje kritički – već programska i projektna potpora koja bi omogućila održiv opstanak tih medija.

Kako je naglašeno, mediji uopšte, posebno lokalni štampani mediji, u celom svetu su u krizi, ali zbog velikog interesovanja građana oni mogu imati održivu perspektivu. Važno je, kako je naglašeno, državnu pomoć obezbeđivati po “univerzalnim neselektivnim kriterijumima” i transparentno.

Predlažu se i poreske ili slične olakšice koje bi poslovanje lokalnih štampanih medija učinilo efikasnijim.

Predlaže se i zadržavanje Saveta za štampu kao samoregulatornog i samofinansirajućeg tela, čiji će rad biti pomno praćen. Ukoliko ne ispunjavaju funciju, zakonom bi trebalo formirati specijalizovano telo koje bi to činilo efikasnije.

Takođe je kritikovan i sadašnji skup sistem podrške manjinskim medijima i predloženo funkcionalno objedinjavanje različitih medija na istom jeziku.