Razvoj aviona s pogonom na vodonik je “strateški prioritet” multinacionalne evropske kompanije “Erbas” koja je obelodanila tri koncepta od kojih će jedan postati avion i ući u saobraćaj 2035. godine.
Izvršni predsednik “Erbasa” Gijom Fori u intervjuu za list “Parizien” rekao da “razvoj aviona s gorivom bez ugljenika ne zahteva nikakav veći tehnološki iskorak”.
Šef tog evropskog proizvođača aviona je podsetio da “Erbas” već koristi pogon na vodonik za svoje satelite i raketu “Ariane”.
Po njegovim rečima, izbor i “sazrevanje” tehnologije trajaće pet godina, a zatim dve godine su potrebne za pripremu dobavljača i fabrika. Tako je “početak programa zakazan za oko 2028. godine. Naša ambicija je da 2035. godine budemo prvi proizvođač koji je takav avion pustio u saobraćaj”, rekao je on.
Ovaj raspored odgovara cilju “aviona bez ugljenika”, koji je početkom juna postavila francuska vlada, koja je planirala da za to da 1,5 milijardi evra do 2022. godine, da bi pomogla avio-sektor, teško pogodjen pandemijom.
Erbas je pripremio tri koncepta, rekao je direktor Fori.
Prvi je mlazna “letelica klasične konfiguracije” sa do 200 sedišta i doletom većim od 3.500 kilometara. Cilindrični rezervoar za tečni vodonik bio bi u zadnjem delu letelice.
Drugi je avion s propelerima, za oko 100 putnika, za kraća putovanja.
Treći koncept je najkomplikovaniji, ali za inženjere i naizazovniji: to je “leteće krilo” sa oko 200 sedišta koje “omogućava potpuno drugačiju konfiguraciju i za rezervoar vodonika, i za pogon”, izneo je direktor.
Pored tehničkog razvoja, mora nužno evoluirati i regulatorni okvir da bi se odobrila upotreba vodonika u komercijalnim avionima, rekao je Fori.
Biće neophodno i da infrastruktura na aerodromima bude spremna i da “zelenog vodonika” bude u velikim količinama, ukazao je on.
“Zeleni vodonik” treba da se proizvodi električnom energijom iz obnovljivih izvora, što je danas mnogo skuplje od vodonika fosilnog porekla, ali njegova proizvodnja veoma zagađuje.