Nakon početka ruske vojne intervencije u Ukrajini Moskva se, kako je navedeno, našla pod udarom ekonomskih sankcija zapadnih zemalja uključujući i onih koje se odnose na trgovinu energentima. To izaziva bojazan da će se NIS suočiti sa problemom snabdevanja svoje rafinerije u Pančevu sirovom naftom preko teritorije EU koja je zabranila prodaju i transport “crnog zlata” na svojoj teritoriji kompanijama u trećim zemljama čiji je većinski vlasnik ruski kapital.

Jedna od takvih kompanija je NIS u kome ruski državni gigant Gaspromnjeft poseduje 51 odsto akcija dok je manjinski paket u rukama Vlade Srbije.

Iako je šef delegacije EU u Srbiji Emanuele Žiofre izjavio pre nekoliko dana da je EU usvojila peti paket sankcija Rusiji zbog vojne agresije na Rusiju, ali je u isto vreme odobrila izuzetke sa svoje evropske susede, uključujući Srbiju, kako bi obezbedila njihovo sigurno snabdevanje naftom i gasom, to ne znači da bi prestao pritisak zapadnih zemalja na Beograd da prekine poslovnu saradnju sa Moskvom kada je reč o NIS-u.

Cilj SAD, EU i drugih zemalja Zapada je da ekonomskim sankcijama i bojkotom privole ruskog predsednika Vladimira Putina da okonča invaziju na Ukrajinu. To podrazumeva i da zemlje saveznice imaju takav stav prema ruskom državnom kapitalu na njihovoj teritoriji.

Vlast u Srbiji ima mogućnost da nacionalizuje NIS i tako ga vrati u ruke države. Sasvim je jasno da Beogradu tako nešto neće pasti na pamet jer bi to značilo, ne samo kvarenje diplomatskih odnosa sa Moskvom, već bi srpske potrošače ostavilo i bez gasa od koga zavise gotovo u potpunosti.

Postoji i opcija da država Srbija otkupi većinski paket akcija od Gaspromnjefta. Za tako nešto bi trebalo izdvojiti ogromnu sumu novca i teško je poverovati da bi se aktuelna vlast koja se trudi da što manje troši budžetska sredstva opredelila za takav korak.

Shodno tome, ako bi već morali da se menjaju svojinski odnosi u NIS-u najbolja varijanta po Vladu Srbije bi bila da neka druga strana kompanija većinski paket preuzme od Gaspromnjefta.

Izvor Demostata je ocenio da Azerbejdžan i Rusija imaju veoma dobre diplomatske odnose, a da SOKAR ostvaruje veoma plodnu saradnju sa ruskim naftnim i gasnim kompanijama. “Ako bi Gaspromnjeft prodao NIS azerbejdžanskoj kompaniji to bi na drugoj strani mogao da kompenzuje kroz poslovne aranžmane koje ostvaruje sa SOKAR-om”, rekao je izvor Demostata.

Prema njegovim rečima, prelazak NIS-a u ruke SOKAR-a bi bio “zgodan” i za zapadne zemlje iz dva razloga.

“Prvi je taj što bi Zapad to mogao da prikaže kao svoju pobedu u okviru kampanje za nanošenje što veće ekonomske štete Moskvi zbog napada na Ukrajinu, a drugi je taj što Azerbejdžan ima isto tako dobre odnose sa Vašingtonom kao i sa Moskvom. Dakle, NIS bi bio u vlasništvu kompanije koja dolazi iz zemlje saveznice SAD”, naveo je taj izvor.

Na pitanje upućeno Vladi Srbije i NIS-u da li se pregovara o preuzimanju većinskog paketa akcija NIS-a nije stigao odgovor.

SOKAR, čije je sedište u Baakuu, jedna je od najvećih kompanija u svetu za proizvodnju fosilnih goriva. Kompanija pored nafte eksploatiše i gas kako na kopnu tako i u delu Kaspijskog jezera koje pripada Azerbejdžanu. U toj zemlji u svom vlasništvu poseduje dve naftne rafinerije i gasno postrojenje. Poseduje i lanac benzinskih pumpi u Azerbejdžanu, Gruziji, Ukrajini, Rumuniji i Švajcarskoj. Kompanija zapošljava oko 61.000 radnika.

SOKAR je najveći deoničar sa udelom od 58 odsto u Transanadolijskom gasovodu (TANAP) i ima 20 odsto vlasništva u Transjadranskom naftovodu.