U prvih godinu dana rata poginule su desetine hiljada ljudi, uključujući hiljade civila, milioni su postali izbeglice, a neki gradovi su potpuno razoreni.

Stručnjaci upozoravaju da bi najveći sukob u Evropi od Drugog svetskog rata mogao da potraje godinama, a sve su veća i strahovanja da bi mogao da izmakne kontroli i preraste u direktan konflikt Rusije i NATO-a.

Invazija Rusije na Ukrajinu gurnula je svet u najveću krizu od okončanja Hladnog rata i dovela do krupnih promena u međunarodnim odnosima i globalnoj ekonomiji.

Ruski napad na Ukrajinu predstavlja eskalaciju ograničenog sukoba koji je trajao od 2014. godine. Posle zbacivanja sa vlasti proruskog predsednika Ukrajine Viktora Janukoviča u februaru 2014. godine, Rusija je podržala pobunu proruskih separatista na istoku Ukrajine i pripojila ukrajinsko poluostrvo Krim, gde su etnički Rusi u većini.

Po naređenju predsednika Vladimira Putina, ruske snage su 24. februara 2022. rano ujutru započele invaziju na Ukrajinu, iz vazduha i kopnenim putem iz više pravaca, iz Rusije i Belorusije.

Snage Rusije, koja je agresiju nazvala “specijalnom vojnom operacijom” i pravdala je tvrdnjama da želi da “demilitarizuje i denacifikuje” Ukrajinu, brzo su zauzele Herson, glavni grad istoimenog regiona, i stigle nadomak Kijeva, gde su se suočile sa žestokim otporom ukrajinskih snaga.

Ruske snage, primorane na povlačenje iz Kijevske oblasti, koncentrisale su se potom na istok i jug Ukrajine, kako bi zadržale kontrolu nad teritorijama koje su zauzele.

Ukrajina je početkom septembra započela kontraofanzivu na jugu zemlje, na šta je Putin odgovorio delimičnom mobilizacijom 300.000 rezervista. Taj potez je doveo do odlaska stotina hiljada Rusa iz domovine. Ukrajinske snage su u novembru uspele da oslobode grad Herson, jedinu regionalnu prestonicu koju je Rusija osvojila od početka invazije.

Posle godinu dana rata, Rusija kontroliše delove četiri oblasti na istoku i jugu Ukrajine (Lugansk, Donjeck, Herson i Zaporožje), čiju je aneksiju proglasila 30. septembra 2022. godine, posle referenduma koje međunarodna zajednica ne priznaje.

Ruske snage su od septembra počele sistematski da razaraju energetsku infrastrukturu širom Ukrajine, zbog čega su milioni ostali bez struje i grejanja uoči zime. Veoma teška energetska situacija u Ukrajini tokom zime donekle je olakšana isporukom pomoći iz zapadnih zemalja.

Prethodnih par meseci bilo je malo pomaka na bojnom polju. Rusija je pojačala ofanzivu sa ciljem da zauzme ceo Donbas i da iscrpi ukrajinske snage. Kijev je, između ostalog, koristio i dronove za napade na vojne baze unutar ruske teritorije.

U ratu protiv Ukrajine učestvuje i ruska plaćenička paravojska Vagner grupa, čiji je lider Jevgenij Prigožin ove nedelje optužio vojno rukovodstvo Rusije za izdaju.

Prigožin je optužio ruskog ministra odbrane Sergeja Šojgua i načelnika Generalštaba Oružanih snaga Rusije Valerija Gerasimova da naređuju da se Vagner grupa ne snabdeva municijom.

Snažan otpor Ukrajine omogućila je ogromna vojna pomoć, koju su zapadne zemlje dostavile Kijevu. SAD i evropske zemlje obećale su da će isporučiti Kijevu i napredne tenkove “leopard 2”, kao i starije “leopard 1”, nakon što su dugo odlagale tu odluku, strahujući od eskalacije sukoba.

Ukrajina sada zahteva od zapadnih partnera borbene avione, ali većina članica NATO-a trenutno isključuje mogućnost slanja lovaca Kijevu.

Predsednik SAD Džozef Bajden došao je 20. februara u nenajavljenu posetu Kijevu, gde je predsedniku Volodimiru Zelenskom obećao isporuku dodatnog naoružanja, uz poruku da SAD “nepokolebljivo podržavaju” Ukrajinu u borbi protiv ruske invazije.

Rusija oštro kritikuje zapadne isporuke naoružanja Kijevu i tvrdi da nije u ratu protiv Ukrajine, već protiv NATO-a.

Sukobljene strane su na dijametralno suprotnim pozicijama, zbog čega se kraj sukoba ne nazire. Kremlj insistira da Kijev prizna ruski suverenitet nad poluostrvom Krim i drugim delovima ukrajinske teritorije koji su pod kontrolom Rusije, dok Ukrajina kategorički odbija te zahteve i isključuje mogućnost pregovora sa Moskvom dok ona ne povuče sve snage sa njene teritorije.

Invaziju prate i pretnje Moskve da će upotrebiti nuklearno oružje i optužbe za ratne zločine ruskih snaga.

Putin je više puta rekao da bi Rusija mogla da koristi “sva raspoloživa sredstva” da zaštiti svoju teritoriju, što je referenca na njen nuklearni arsenal. Ruska nuklearna doktrina predviđa da Moskva može da upotrebi nuklearno oružje kao odgovor na nuklearni napad ili na napad sa konvencionalnim snagama koji preti opstanku ruske države, što je formulacija koja ostavlja širok prostor za tumačenje.

Ruski državni vrh se već gotovo godinu dana suočava i sa optužbama za ratne zločine, a pozivi na procesuiranje odgovornih su sve češći.

Početkom marta prošle godine, Međunarodni krivični sud otvorio je istragu o ratnim zločinima i zločinima protiv čovečnosti u Ukrajini, a Savet UN za ljudska prava odobrio je istragu o kršenju ljudskih prava u Ukrajini.

Dan uoči godišnjice početka invazije, agencija Evropske unije za pravosudnu saradnju Evrodžast saopštila je da uspostavlja centar za podršku prikupljanju dokaza o zločinu agresije u Ukrajini. Taj centar, koji treba da počne sa radom do leta, “podržaće i unaprediti istrage zločina agresije obezbeđivanjem ključnih dokaza”, naveo je Evrodžast.

Kijev optužuje Rusiju za pogubljenja, silovanja, mučenja i kidnapovanja, i tvrdi da je više od 16.000 dece prebačeno u Rusiju ili u oblasti pod ruskom kontrolom. I Moskva je u više navrata optužila Ukrajinu da je počinila ratne zločine nad ruskim zarobljenicima.

Naročito oštre reakcije iz međunarodne zajednice usledile su u aprilu prošle godine, kada su u mestu Buča, blizu Kijeva, otkriveni leševi civila sa vezanim rukama i tragovima mučenja, posle povlačenja ruskih snaga.

Podaci o broju poginulih i ranjenih vojnika na obe strane znatno su različiti, i kreću se iznad 100.000.

Prema podacima UN, od početka invazije poginulo je oko 8.000 civila i više od 13.000 je ranjeno.

Invazija ruskih snaga dovela je i do najveće izbegličke krize u Evropi od Drugog svetskog rata. Prema podacima UN, oko osam miliona ljudi bilo je primorano da napusti Ukrajinu zbog sukoba, a više od pet miliona je interno raseljeno.

Dan uoči godišnjice napada Rusije na Ukrajinu, Generalna skupština Ujedinjenih nacija (GS UN) usvojila je rezoluciju kojom se zahteva momentalno povlačenje ruskih snaga iz Ukrajine i poziva na “pravedan i trajan” mir.

To je šesta neobavezujuća rezolucija o Ukrajini usvojena u GS UN od početka ruske invazije. Prvom je osuđena ruska agresija, drugom je od Rusije zatraženo da momentalno prekine rat protiv Ukrajine, trećom je Rusija isključena iz Saveta UN za ljudska prava, četvrtom je GS UN osudila rusko pripajanje četiri ukrajinska regiona, dok se petom zahtevalo pozivanje Rusije na odgovornost zbog invazije na Ukrajinu, uz obavezu plaćanja odštete Kijevu.

Četiri rezolucije dobile su podršku između 140 i 143 članice UN, za rezoluciju kojom se poziva na plaćanje odštete Kijevu glasale su 94 države, a za rezoluciju kojom je Rusija isključena iz Saveta UN za ljudska prava 93 zemlje.

Ruska invazija na Ukrajinu imala je brojne posledice i u Rusiji i u svetu.

U Rusiji, koju su napustile desetine hiljada građana i stotine kompanija, vlasti su pojačale represiju nad neistomišljenicima i cenzuru nezavisnih medija, od kojih su mnogi bili primorani na obustavu rada.

U martu prošle godine, najistaknutiji ruski opozicionar Aleksej Navaljni osuđen je na devet godina zatvora, za prevaru i nepoštovanje suda, što on opisuje kao politički motivisan pokušaj ruskih vlasti da ga drže iza rešetaka što je duže moguće.

Na međunarodnom planu, posledica invazije je zahtev Švedske i Finske za ulazak u NATO, posle višedecenijske vojne neutralnosti, i davanje Ukrajini i Moldaviji statusa kandidata za članstvo u EU po ubrzanoj proceduri.

Rat je takođe ugrozio globalno snabdevanje hranom zbog višemesečne ruske blokade izvoza žitarica iz ukrajinskih luka.

Invazija je dovela i do izolacije Rusije, koja je na meti sve oštrijih sankcija Zapada, a isključena je i sa međunarodnih sportskih takmičenja.

Globalna energetska kriza, koja je počela 2021. godine, eskalirala je posle napada Rusije na Ukrajinu i sankcija koje su zapadne zemlje potom uvele Moskvi.

Rusija je zbog sankcija u velikoj meri smanjila isporuku gasa ka zemljama EU, uključujući obustavu rada gasovoda Severni tok 1.

Cene prirodnog gasa dostigle su rekordnu vrednost, a cene nafte najviši nivo od 2008. godine, što je podstaklo inflatornu spiralu i krizu troškova života u mnogim zemljama.