On je u saopštenju povodom Neđunarodnog dana osoba sa invaliditetom kazao da oni žele da imaju svoj posao, preduzeća, zadruge, zanatske radnje, ordinacije, biroe.., preneo je PUPS.

“Zarada da, milostinja ne”, rekao je Krkobabić, te naglasio da su im za to neophodni bespovratni državni podsticaji da bi krenuli u posao.

Prema njegovim rečima, očekuju i zahtevaju primenu koncepta pozitivne diskriminacije, pre svega kada su u pitanju porezi i doprinosi.

Kazao je da tu spada i umanjenje stope poreza na dodatnu vrednost, ukidanje različitih taksi i nameta, ukidanje poreza na dobit.

Ukazao je i na potrebu šire društvene afirmaciju neophodnosti kupovine njihovih proizvoda i usluga.

“Samo na taj način njihova startna pozicija biće izjednačena sa ostalim učesnicima na tržištu“, izjavio je Krkobabić,

Rekao je i da “sobe sa invaliditetom, posebno one mlađe, obrazovane i stručno osposobljene čekaju i da su na granici strpljenja” te dodao da ih samo ih u Beogradu ima oko 100.000.

“Čekaju primenu usvojenog Zakona o socijalnom preduzetništvu, čekaju da konačno, pored javnog i realnog sektora privređivanja, zaživi i sektor socijalnog preduzetništva”, rekao je on.

Rekao je da je taj sektor realnost u svim evropskim državama, te naveo primer Velike Britaniji gde je učešće u bruto društvenog proizvoda sektora socijalnog preduzetništva veće od 10 posto.

Naveo je i da on predstavlja “neophodni korektivni sektor” bitan za marginalizovane socijalne grupe koje, kako je dodao, očigledno prva dva sektora namerno ili zlonamerno, i pored strogih zakonskih rešenja, ne žele da prepoznaju.

“Radije plaćaju kazne, a broj zaposlenih osoba sa invaliditetom je zanemarljiv“, rekao je Krkobabić.

Dodao je da je primer dobre prakse “hrabar iskorak” Ministarstva za brigu o selu koje je bespovratnim sredstvima pomoglo oživljavanje i uspešn funkcionisanje po jedne socijalnih zadruga u Vojvodini i na jugu Srbije.