‘Posle zabrane srpskim pevačima folk muzike da održe zakazane koncerte u Puli i Bjelovaru, sada se ista situacija ponavlja i sa pop pevačem Željkom Samardžićem, kome je zabranjen nastup u Splitu. Obrazloženje je manje-više isto: ta muzika nije primerena. Iako će neko reći da je to više muzička, nego politička stvar, ipak, s obzirom da ovo poprima karakter pojave, serija zabrana zaslužuje ‘par excellence’ političku reakciju”, rekao je Ljajić, u pisanoj izjavi.

Kako je konstatovao Ljajić, “o kakvoj normalizaciji odnosa u regionu možemo da govorimo ako ni pevači, bilo koje muzike, ne mogu u nekom klubu ili dvorani da zabavljaju one koji su spremni da plate ulaznicu za njihov koncert”.

“Kako će se rešavati krupna politička pitanja u odnosima Beograda i Zagreba, ako se 28 godina od okončanja rata dešavaju ovakve stvari? Zar je publika manje merodavna od direktora Doma kulture ili predsednika opština, koji pribegavaju ovakvim odlukama, da bi pred širom javnošću bildovali svoje patriotske mišiće?”, upitao je Ljajić.

On je naveo i da je “zanimljivo da nijedna druga zemlja, ni bivše Jugoslavije, ni regiona, ni EU, ne pribegava restrikcijama ove vrste, za bilo koju branšu, pa ni muzičku”.

“Najopasnije bi bilo kada bi se u Srbiji čuli glasovi za reciprocitetom, te da mi primenjujemo iste mere prema hrvatskim izvodjačima. To bi bilo najlakše, ali istovremeno i najpogrešnije. Beograd treba da bude otvoren grad, za svakog, bio on biznismen, glumac ili muzičar. Više je za spuštanje tenzija u regionu i normalizaciju odnosa uradio Saša Popović sa svojim Zvezdama Granda nego svi ovi gradonačelnici i muzički čistunci iz Hrvatske zajedno”, naglasio je Ljajić.