Dok mnogi ukazuju na eksploataciju migrantskih radnika i zakone usmerenih protiv homoseksualaca u konzervativnoj muslimanskoj zemlji, predstojeći mundijal je u fokus stavio lošu situaciju s ljudskim pravima u Kataru, postavljajući pitanje da li takvi događaji služe isključivo za pranje imidža problematičnih režima ili ipak mogu doneti i društvene promene.

Negodovanja oko održavanja Svetskog prvenstva u Kataru počela su još pre 12 godina kada je Svetska fudbalska federacija (Fifa) na tajnom glasanju odlučila da organizaciju dodeli maloj naftnoj državi, ističe Volstrit džurnal.

Kritičari, među kojima su navijači, igrači i borci za ljudska prava ukazivali su da zbog tretmana migrantskih radnika i zabrane homoseksualnosti u Kataru, ta konzervativna muslimanska zemlja nije pogodna za dolazak više od milion navijača iz celog sveta.

Iako je Katar isticao da je pokrenuo značajne reforme po pitanju rada i insistirao da navijače iz LGBT zajednice niko neće dirati, poruke protiv Katara su intenzivirane kako se približava početak prvenstva 20. novembra, ukazuje američki list, navodeći primer nemačkih fudbalskih navijača koji su isticali poruke na stadionima s osudama korupcije, kršenja ljudskih prava i pogibija migrantskih radnika.

Međutim, ukazuje Volstrit džurnal, ovo nije prvi put da najveći svetski sportski događaj organizuje režim s problematičnom reputacijom. Drugo svetsko prvenstvo u fudbalu održano je 1934. u Italiji Benita Musolinija, a pre svega četiri godine organizator je bila Rusija Vladimira Putina. Ipak, tako glasne pozive na bojkot kao sada turnir je poslednji put izazvao 1978. godine, kada je igran u Argentini, kojom je tada vladala vojna hunta.

Timovi koji učestvuju na prvenstvu su razmatrali kako da se nose s mučnim pitanjima, ističe list. Reprezentacija SAD je razgovarala s raznim grupama za ljudska prava, Danska je predstavila crne dresove u znak žalosti zbog nastradalih radnika na gradilištima, dok će kapiteni devet evropskih reprezentacija, u znak podrške LGBT pravima, nositi “One Love” trake s duginim bojama.

Nekoliko zemalja je takođe podržalo poziv organizacije Amnesti internešenel da Katar isplati odštete porodicama poginulih ili povređenih migranata koji su radili na projektima povezanim sa Svetskim prvenstvom.

Kada je 2010. organizacija Svetskog prvenstva dodeljena Kataru, mnogi su posumnjali na korupciju, piše Vašington post, ukazujući na pitanja kako je tako mala zemlja bez sportske tradicije, bez učešća na dosadašnjim turnirima mogla da dobije tako važan događaj.

Kritičari navode da je organizovanje Svetskog prvenstva, kao i vlasništvo nad francuskim klubom Pari Sen Žermen, takozvani “sportvošing”, s ciljem popravljanja imidža problematičnog režima.

Spoljne istrage su otkrile niz problema u praksama u Kataru, od smeštaja radnika i zdravstvenih problema povezanih s vrućinama, do neisplaćenih zarada i drugih zloupotreba od poslodavaca.

Otkad je dobio Svetsko prvenstvo, Katar je promenio zakone o radu, uveo minimalnu platu koja je viša od proseka u većem delu regiona i tvrdio da je ukinuo ozloglašeni sistem “kafala”, koji se praktično svodi na ugovorno ropstvo migrantskih radnika u nekim arapskim zemljama.

Šokantna odluka da se Kataru dodeli organizacija bila je kontroverzna i 2010. godine, ali je zabrinutost stalno rasla s otkrićima o tretmanu migrantskih radnika i isticanja antigej zakona, navodi Gardijan u uredničkom komentaru.

Zimske olimpijske igre 2014. i Svetsko prvenstvo 2018. nisu doneli poboljšanja prava u Rusiji. U godinama između letnjih igara 2008. i ovogodišnjih Zimskih olimpijskih igara u Pekingu represija u Kini je samo povećana, ukazuje Gardijan i ocenjuje da izazov koji predstavlja “sportvošing” neće biti rešen ako međunarodna upravljačka tela ne prođu kroz fundamentalne promene.

Ipak, piše BBC, prvenstvo u Kataru je svakako primoralo svet sporta da razmisli u kojoj meri takvi turniri mogu doneti društvene promene, da li je kompromis obaveza zemlje domaćina ili onih koji je posećuju, kao i o tenzijama koje nastaju kada se globalni događaji prošire na nove teritorije.

Dok je teško tvrditi da su veliki sportski događaji u Rusiji i Kini bili katalizatori promena, većina se slaže da je do promena u sistemu rada u Kataru poslednjih godina, s uvođenjem veće zaštite radnika i minimalne plate, kao i ukidanjem kafale, došlo jedino zbog veće međunarodne pažnje koja ide uz Svetsko prvenstvo.

S druge strane, organizacije za zaštitu ljudskih prava kažu da te promene tek treba potpuno sprovesti, dok su i dalje zabrinute što Katar nije osnovao centar za migrantske radnike, kao ni fond za naknade porodicama poginulih ili povređenih radnika.

Dok neki veruju da je bolje dovesti Svetsko prvenstvo u konzervativne muslimanske zemlje i tako prikazati kakva je situacija u njima, mnogi smatraju da je licemerno od Fife kada tvrdi da je posvećena nediskriminaciji, a istovremeno daje organizaciju zemljama u kojima je protivzakonito da neki ljudi jednostavno budu ono što jesu, umesto da jednaka prava budu uslov za organizaciju takvih događaja ili da se barem uzmu u razmatranje.

S obzirom na probleme s ljudskim pravima u Kataru, mnogi navijači pitaju da li je uopšte moralno gledati utakmice koje se igraju na stadionima koje su izgradili eksploatisani radnici, od kojih su neki umrli tokom njihove izgradnje, ukazuje kolumnista Fajnenšl tajms Sajmon Kuper.

On navodi da je posle razgovora s fudbalerima, organizacijama za ljudska prava i sindikatima, zaključio da je ispravno igrati i gledati predstojeće Svetsko prvenstvo, pošto mnogi aktivisti i nevladine organizacije veruju da se takmičenje može iskoristiti da se ukaže na mnoštvo kršenja ljudskih prava.

Iako je Svetsko prvenstvo malo unapredilo situaciju u Kataru, reforme u toj zemlji su krhke i moguće je da će uvedene promene biti povučene kada se reflektori ugase posle Svetskog prvenstva. Uz to, ništa nije urađeno po pitanju LGBT prava i medijskih sloboda.

Ipak, ocenjuje kolumnista britanskog lista, Svetsko prvenstvo će makar baciti svetlo i možda doneti naknade migrantima, a osramotiti sportske organizacije tako da više nikada ne izaberu domaćina kao što je Katar.