“Kada smo došli do tajkuna bliskih novoj vlasti, neke istrage su zaustavljene, neke usporene, a neke su nastavljene, ali nisu okončane podnošenjem krivičnih prijava, već su zadržane”, rekao Janković, koji je najduži deo radnog veka bio angažovan na otkrivanju privrednog kriminala u Policijskoj upravi u Pančevu.

Govoreći o rasformiranju Radne grupe, on je za novi broj nedeljnika NIN, rekao da je “iskorišćena, tačnije zloupotrebljena za dizanje rejtinga Srpske napredne stranke (SNS) koja je na vanrednim izborima 2014. osvojila apsolutnu vlast”.

Kako je naveo, “posle toga im više nismo bili potrebni, zapravo u smislu stvarne borbe protiv političke korupcije i organizovanog finansijskog kriminala, počeli smo da smetamo”.

“Zloupotrebljena politička moć postala je gospodar situacije, a mi smo morali da budemo eliminisani. Sve to me navelo da nekoliko godina radim na tekstu koji je objavljen pod naslovom ‘Oči u oči sa političkom korupcijom'”, rekao je Janković.

Kako je naveo, “Vučić je i tada bio najmoćniji čovek u zemlji, iako na nižem nivou vlasti, a njegova uloga je bila u skladu sa njegovom moći”.

“Sa mesta šefa Biroa (za koordinaciju službi bezbednosti) crpeo je najpoverljivije informacije, ne samo o spornim privatizacijama, nego i o svim bezbednosno interesantnim licima. Iako mu je bio formalno pretpostavljeni, tadašnji premijer Ivica Dačić ni izbliza nije imao moć kao Vučić. A taj odnos se ubrzo još drastičnije promenio, naravno na štetu Dačića, a u korist Vučića”, rekao je Janković.

Na pitanje o iskustvu iz Pančeva, o ulozi poverenika za Južnobanatski okrug SNS Branka Malovića i Andreja Vučića, on je naveo da bi bilo “naivno misliti da ljudi koji imaju moć poput Malovića i Andreja Vučića ne žele da imaju uticaj na ključne karike moći – policiju i pravosudje”.

“Pa, sve i da oni to ne žele, taj uticaj ostvaruje se snagom njihove stvarne ili pretpostavljene moći. Posebno se u policiji uvek vodilo računa šta će da misle oni koji imaju realnu moć”, objasnio je Janković.