Petrović je u analizi naveo da je tokom 2022. godine u Srbiji znatno usporen rast bruto domaćeg proizvoda (BDP), pa je umesto prognoziranog od 4,5 odsto, ostvareno 2,3 odsto.

“Rast BDP-a Srbije u 2022. je bio primetno niži nego u uporedivim zemljama, u zemljama centralne i istočne Evrope (CIE) u proseku rast je bio oko 4,5 odsto, a u celoj EU, oko 3,5 dsto”, naveo je Petrović.

Srbija je, prema njegovoj oceni, tokom zdravstvene krize imala manji pad i brži privredni oporavak od većine evropskih zemalja, ali je tako iscrpila prostor za snažniji oporavak i u 2022. godini.

Jedan deo sporijeg rasta BDP-a, oko 0,5 procentnih poena u prošloj godini, pema mišljenju Petrovića, posledica je uticaja suše na poljoprivredu.

“Privredni rast Srbije u prethodne tri godine ne odstupa mnogo u odnosu na druge zemlje CIE. BDP Srbije u 2022. godini bio je oko devet odsto veći nego u 2019. godini, što je bolje od proseka CIE gde je bio oko 7,5 odsto”, naveo je Petrović.

Ocenio je da to nije spektakularan rezultat, Hrvatska je imala rast BDP-a od oko 10,5 odsto, Poljska oko 10 odsto,

Slovenija 9,5 odsto.

Istakao je da je prošlu godinu u Srbiji obeležilo i snažno ubrzanje inflacije, umesto prognozirane prosečne inflacije od 3,7 odsto, ostvareno je 11,9 odsto.

Inflacija u Srbiji, prema oceni Petrovića nije samo uvozna, najmanje trećina, oko pet-šest odsto je domaćeg porekla.

Visoka globalna inflacija je, kako je naveo, posledica šokova od isprekidanih lanaca snabdevanja, pandemije, rata u Ukrajini, ali i ekonomskih politika.

U SAD inflacija je, kako je naveo Petrović, u junu 2022. bila 9,1 odsto, najveća od početka osamdesetih, ali je u januaru 2023, smanjena na 6,4 odsto, a u evrozoni vrhunac je bio 10,6 odsto u oktobru 2022, sada je 8,6 odsto.

Visokoj inflaciji u Srbiji, dodao je, doprinela je ekspanzivna fiskalna politika tokom kovida i zakasnela reakcija monetarne politike.

“Fiskalna politika u Srbiji dolivala je ulje na vatru, neselektivna podela novca trajala je tri godine. Za antikrizne mere država je neopravdano dala oko dve milijarde evra više od drugih, što je približno četiri odsto BDP-a. Visoka inflacija je obuzdavana kontrolom cena gasa i električne energije koje su minimalno porasle, a u CIE su za domaćinstva povećane 25 odsto, a za privredu 60 odsto”, naveo je Petrović.

Odlaganje poskupljenja energenata u Srbiji bila je, prema mišljenju Petrovića, loša ekonomska politika i plaćena je ogromna cena, oko 2,4 milijarde evra iz budžeta, a nastaviće se i ove godine i na kraju se neće izbeći slična povećanja cena gasa i struje kao u CIE, već ove godine, pa će zbog toga visoka inflacija trajati duže nego u drugim državama.

Glavni fiskalni problem, kako je naveo su gubici javnih preduzeća iz energetskog sektora.

“Ukupan budžetski trošak gubitaka Elektroprivrede Srbije (EPS) i Srbijagasa tokom energetske krize biće izmedju tri i 3,5 milijarde evra. Do sada je dato oko 2,4 milijarde evra, a u 2023. planirano još oko 700 miliona evra”, naveo je Petrović.

Dodao je da je država već počela da otplaćuje garantovani kredit Srbijagasa iz 2022. godine. Ukupan fiskalni deficit Srbije u 2022. bio je, kako je naveo, 1,9 milijardi evra, što je 3,1 odsto BDP-a, bez gubitaka EPS-a i Srbijagasa deficit bi bio svega oko 0,4 odsto BDP-a Srbije.

Petrović je rekao da Vlada ne prikazuje transparentno budžetske troškove za EPS i Srbijagas, pa je Fiskalni savet procene dao, kombinujući informacije iz izvršenja budžeta i posrednih izvora.

On je naveo da će se povećanjem cene struje u ovoj godini za 16 odsto i gasa do kraja 2024. za 41 odsto smanjiti budžetski troškovi za ta preduzeća.

Niska prodajna cena električne energije nije, po njegovom mišljenju, ni jedini ni glavni problem EPS-a nego je problem što je EPS-ova proizvodnja urušena dugogodišnjim lošim upravljanjem, naročito u poslednjih nekoliko godina, pred krizu.

“Proizvodnja električne energije u 2022. manja je u odnosu na 2013, kad je EPS imao najveću proizvodnju za oko 15 odsto. Glavni razlog za to su nedovoljne i loše usmerene investicije, kvalitet iskopanog uglja na kopu rudnika ‘Kolubara’, tokom 2021. je pao ispod tehnološkog minimuma, za rad termoelektrane ‘Nikola Tesla’ (TENT) nisu otvoreni novi kopovi iako je davno planirano”, naveo Petrović.

Srbija će, prema njegovoj oceni i u narednim godinama da zavisi od uvoza električne energije i uglja, 10-15 odsto potrošnje. Za ozdravljenje EPS-a neophodne su, kako je ocenio, snažne investicije i reforme.

“Mora da se značajno smanji proizvodnja struje iz uglja, inače sledi dodatna taksa (EU ili domaća) na proizvode iz Srbije, povezane sa visokom emisijom CO2. EPS je trenutno ubedljivo najveći pojedinačni zagadjivač u Srbiji. Neophodne su ogromne investicije, više od 10 milijardi evra u narednih 10-15 godina”, navedeno je u analizi.

Strukturne reforme EPS-a bile su, kako je istaknuto, deo stendbaj aranžmana s Medjunarodnim monetarnim fondom (MMF) iz 2015. uz podršku Svetske banke i Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD), ali je nadjeno “rešenje” tako što je povećana cena električne energije, pre svega za privredu, liberalizovano tržište (2013. i 2014.), što je vodilo povećanju cene struje za privredu za više od 40 odsto u dve godine, a za domaćinstva (ukupno 2015.-2017.) nešto ispod 10 odsto.

Petrović je ukazao da je EPS tada prestao da pravi gubitke i odustao od svih neophodnih reformi, ignorisana su sva upozorenja Fiskalnog saveta uz odgovor da je “EPS uspešno preduzeće”.

“Privid da se neke reforme sprovode bio je smanjivanje prekomerne zaposlenosti, ali umesto ciljanih otpuštanja EPS se opredelio za dobrovoljne odlaske radnika iz firme, uz ogromne otpremnine. Pitanje je da li će se istorija ponoviti”, naveo je Petrović.