Obrazlažući svoj predlog, Tomić je agenciji Beta kazao da je dvostruki status Kosova bio i u Ustavu SFRJ iz 1974. godine.

“Južna srpska pokrajina je bila funkcionalno direktno pripadajuća jugoslovenskoj federaciji, a istovremeno u sastavu Srbije. Mutatis mutandis bi trebalo da ostane i ubuduće, razume se u znatno promenjenim prilikama: KiM kao južni srbijanski entitet sui generis, a ujedno da mu kao takvom pripadne ‘neometajuća zasebna stolica’ u UN i drugim međunarodnim organizacijama, s fusnotom ‘Republika Kosovo’ i bez ikakvog tzv. obostranog priznanja”, istakao je profesor Pravnog fakulteta.

Komentarišući francusko-nemački predlog za rešenje kosovskog pitanja, Tomić je rekao da bi Srbija trebalo da insistira na uključivanju Rusije i Kine oko konačne verzije teksta.

“Srbija ne sme da pristane na aktuelne ultimatume. Javnost mora da se upozna sa svakom, i zvaničnom i pratećom, do sada možda skrivanom klauzulom tog dokumenta u nastajanju, kao i svih pretećih izjava glavnih zapadnih političkih igrača”, naglasio je Tomić.

Dodao je da bi Srbija trebalo da insistira i na kosovskom zakonu o suštinskoj autonomiji Zajednice srpskih opština (ZSO).

“Kada je već Srbija, na temelju Ustava iz 2006. godine, propustila da donese ustavni Zakon o suštinskoj autonomiji KiM, bilo bi korisno insistirati na kosovskom Zakonu o suštinskoj autonomiji ZSO. Tim zakonom bi ZSO-u pripalo sve osim političke samostalnosti”, rekao je Tomić.

Na pitanje da li je francusko-nemački predlog u skladu s Ustavom Srbije, Tomić je rekao da ni Briselski sporazum nije u skladu s Ustavom Srbije.

“Pošto je Ustavni sud Srbije 2013. godine odbio da ocenjuje ustavnost Briselskih sporazuma kvalifikujući ih poitičkim aktima, ispada da je moguće politički prihvatiti modifikovani francusko-nemački dokument i bez promene ustavnih granica Srbije. Jer, po definiciji, nijedan politički čin ne proizvodi pravna dejstva”, objasnio je profesor.

Tomić smatra da se francusko-nemački predlog jednog dana može sudski uspešno osporavati kao “pravno apsolutno manjkav”.

“Bude li potpisan taj i takav inostrano sročeni papir uz odgovarajuće izmene, ali i rezerve sa srpske strane, on, na kraju krajeva, ostaje politički, a ne pravni akt koji se, budući da je potpisan pod prinudom, može svakad valjano, u jednog dana savršeno uređenom međunarodnom pravnom i nacionalnom poretku sudski uspešno osporavati kao pravno apsolutno manjkav”, ocenio je Tomić.

Upitan da li bi dvostruki status za Kosovo bio nedovoljno logičan, Tomić je rekao da bi to bilo uravnoteženo i privremeno rešenje.

“Budući skicirani položaj KiM bio bi, iako u suštini nelogičan i protivurečan, ipak unekoliko uravnoteženo rešenje. To rešenje bi, po svemu sudeći, ipak bilo privremeno dok traju postojeće drastično ozbiljne nepovoljne i neprincipijelne međunarodne okolnosti. Najvažnije je da se izbegnu oružani sukobi”, kazao je on.

Po njegovim rečima, morale bi da se ustanove čvrste međunarodne garancije utvrđene na najhitnije održanoj konferenciji o KiM pod okriljem UN.

“Neophodne bi bile garancije za punu zaštitu sloboda i prava svih građana KiM, nealbanskog stanovništva naročito, i njihovih tamošnjih svetinja. Dvostrukost buduće pozicije KiM, kao konstitutivnog a istovremeno i međunarodni odvojenog parčeta Srbije, čini mi se da je jedina realnost i makar delimično prihvatljiva solucija u ovom svekoliko čudovišnom vremenu i nepravednom i nedoslednom svetskom okruženju”, zaključio je prof. Zoran R. Tomić.