“Ne krše samo kodeks nego i neka elementarna pravila profesije, a i dalje imaju veliki uticaj na javno mnjenje i postoji veliko poverenje gradjana prema tim medijima. To zapravo govori o tome da bi država ali i nevladin sektor i celo civilno društvo morali da rade mnogo na poboljšanju nivoa medijske pismenosti u zemlji”, rekao je Sejdinović agenciji Beta.

On je dodao da u čitavom sistemu važnu ulogu imaju i sami mediji, a pre svega javni medijski servis, ali da to u Srbiji nije slučaj.

Prema njegovim rečima, javni servis bi mogao da utiče na povećanje medijske pismenosti tako što bi gradjanima kroz razne emisije, pa i na zabavan, duhovit i prijemčiv način, objasnio zašto je medijska pismenost važna, koji su tu glavni problemi i kako se boriti sa njima.

“Na internetu postoji nekoliko portala koji istražuju fejk njuz (lažne vesti) i razna spinovanja. To bih ja voleo da vidim na javnom medijskom servisu. I zamislite da na javnom servisu imate jednu dobru emisiju koja bi na dnevnom nivou ukazivala na lažne vesti u našoj zemlji, koliko bi to zaista imalo povratnog efekta na same medije i njihov kvalitet”, rekao je on.

Sejdinović je rekao da, kada se govori o medijskoj pismenosti, gradjani treba da znaju da je jedan od važnijih segmenata i položaj novinara i način na koji mediji funkcionišu, pa i pritisci kojima su oni izloženi na različite načine.

“Ja sam nedavno dobio presudu koja je vodjena po službenoj dužnosti, a čiji je predmet bila pretnja koja je upućena meni. I smatrao sam da je važno da se javnost obavesti o tome da novinarima nije, kao ni bilo kome drugom, dozvoljeno pretiti, da je to krivično zabranjeno. Da novinari u krivičnom zakoniku čak imaju i ulogu službenog lica, čije se gonjenje u slučaju pretnji i napada na novinara obavlja i po službenoj dužnosti i po odredjenoj ubrzanoj proceduri”, podsetio je Sejdinović.

Prema njegovim rečima, koncept medijske pismenosti ima još jednu važnu tačku, a to je povratna sprega prema gradjanima.

“Ako imate gradjane koji su medijski pismeni, koji se snalaze u tom svetu informacija, koji prepoznaju lažne vesti, spinovanja, koji prepoznaju propagandu i razlikuju je od kvalitetnog informisanja – oni povratno utiču na same medije da budu bolji. I to je isto jedan od važnih elemenata medijske pismenosti koji ukazuje na to da postoji zaista ogroman broj raznoraznih medija i medijskih proizvoda širom sveta, koji žele da vam nešto prodaju – neku ideologiju ili robu svejedno, ali vi morate da imate načina kako da se odbranite od toga”, naveo je on.

Sejdinović je rekao da koncept medijske pismenosti podrazumeva ozbiljan i sistematski rad, što ukazuje da je neophodno da se u taj posao uključi država.

“Tu, naravno, ogromnu ulogu ima Ministarstvo obrazovanja koje treba da na adekvatan način medijsku pismenost uvrsti u obrazovni sistem. Imamo dosta i pokušaja i primera, nekih dobrih, nekih manje dobrih, u kojima su i djaci i profesori i nastavnici prolazili kroz neke kurseve, ili u okviru predmeta kao što je gradjansko obrazovanje imaju kurseve medijskog obrazovanja”, rekao je on.

Sejdinović je ukazao da je do sada bilo dosta projekata i da je dosta toga uradjeno, a da veliki broj stranih donatora podržava neke projekte iz medijske pismenosti koji su važni.

“Zapravo su neverovatni rezultati koji govore koliko je čovek u svakom trenutku izložen medijima. To je ogroman procenat svakodnevne izloženosti i očigledno je da mediji imaju neverovatan uticaj na stvarnost i na ljude. Koncept medijske pismenosti jeste kako da se čovek kao pojedinac, ili kako da se grupa odredjenih ljudi zaštiti od te poplave raznoraznih informacija, medju kojima su naravno i one informacije koje su neka vrsta medijskog nusproizvoda… Samo tako čovek u ovom savremenom svetu može da donosi neke pravilne odluke za sebe i za svoju okolinu”, dodao je Sejdinović.