Prema “Analizi mentalnog zdravlja” novinara za 2025.godinu, stres u manjoj ili većoj meri od svakodnevno do povremeno, doživljava 95,9 odsto novinara.

Autori Analize su Jovana Gligorijević, Tamara Džamonja Ignjatović, Branko Čečen, Veran Matić i Miroslav Janković, uz podršku Misije OEBS u Srbiji.

U novom istraživanju učestvovalo je 218 novinarki i novinara od kojih je dve trećine reklo da nema mentalne smetnje.

Rezultati pokazuju da više od trećine anketiranih novinarki i novinara u Srbiji, tačnije 37,1 odsto, ima dijagnostikovan mentalni poremaćaj ili doživljava mentalne smetnje, što više nego duplo prevazilazi procenat zastupljenosti mentalnih poremećaja u opštoj populaciji, koji iznosi oko 15 odsto.

S druge strane, skoro 19 odsto ispitanika istaklo je da ima postavljenu dijagnozu nekih mentalnih smetnji, a više od 18 odsto subjektivno veruje da ima psihičke tegobe, ali se ne obraća psihijatru.

Kada je reč o vrsti tegoba za koje je postavljena dijagnoza lekara, među novinarima i medijskim radnicima ubedljivo odskače anksioznost sa 72,1 odsto.

Posle nje, sledi depresija sa 40,4 odsto i napadi panike koje prijavljuje 31,7 odsto ispitanih.

Psihološkinja iz Novog Pazara Marija Tiosavljević Miljković smatra da su otvaranje prostora za razgovor, jačanje međusobne podrške i pravovremeno reagovanje na prve znakove stresa, ključni koraci ka očuvanju psihološke stabilnosti u jednoj od najzahtevnijih profesija današnjice.

Ona objašnjava da novinari rade u specifičnim uslovima koji podrazumevaju stalnu izloženost pritiscima – od egzistencijalne nesigurnosti, preko političkih i društvenih očekivanja, do moralnih i etičkih dilema.

“Možda je to neki narativ koji se očekuje od profesije ali mislim da novinari ne dozvoljavaju sebi pravo da pokažu stres već sve to pakuju u neki neutralniji kontekst i trude se da ih to ne dotiče. Svaka osoba ima pravo da prizna da je pod stresom i da je određeni događaji pogađaju, jer kada se emocije potiskuju, one se ne gube, već se akumuliraju“, navodi ona.

Dodaje da se „takvo nagomilavanje“ često u jednom trenutku ispolji kroz ozbiljne posledice i ljudi tada dolaze do tačke kada „puknu“, jer granice koje su postavljali više ne mogu da izdrže pritisak.

“Simptomi se mogu javiti i na fizičkom i na psihičkom planu – od hroničnog umora, nesanice i iscrpljenosti, do razdražljivosti, anksioznosti i osećaja konstantne napetosti. Vremenom, ako se problem ne prepozna, to može dovesti i do težih stanja poput depresije ili sindroma sagorevanja“, pojašnjava ona.

Naglašava da svako ima različit kapacitet za nošenje sa stresom i da ne postoji univerzalno rešenje, ali je „važno da novinari međusobno dele iskustva i da razgovaraju o situacijama koje su teške“.

Marija Tiosavljević Miljković

Marija Tiosavljević Miljković

“U ovoj profesiji je često izražen takmičarski duh, ali je jednako važno razvijati i kolegijalnu podršku. Razumevanje među kolegama može biti od velike pomoći“, kaže ona.

Dodaje da je pored međusobne podrške, veoma značajna i uloga organizovane psihološke pomoći, te da je jako važno da se o mentalnom zdravlju govori otvorenije.

“Novinarska udruženja imaju program besplatne psihološke podrške, ali ne znam koliko je ona dostupna novinarima sa naših prostora. Traženje pomoći nije sramota, bitno je samo prepoznati trenutak kada je ona potrebna i reagovati u skladu sa tim“, navodi ona.

Smatra da je postavljanje ličnih granica naročito u digitalnom prostoru još jedan važan aspekt za očuvanje mentalnog zdravlja.

“Novinari danas žive u stalnom osećaju da moraju da reaguju brzo i da budu dostupni u svakom trenutku, a takav tempo dodatno povećava stres i iscrpljenost. Potrebno je pronaći način da se napravi distanca, poput ograničavanja vremena provedenog na mrežama ili uvođenja perioda odmora“, savetuje ona.

Na kraju, ističe da je važno da svaki pojedinac preispita sopstvene motive i granice, ali i prepozna kada je vreme za pomoć ili odustajanje od onoga što nas iscrpljuje.

“U kontekstu profesije koja je često nedovoljno plaćena i opterećena brojnim izazovima, postavljanje pitanja smisla i ličnog zadovoljstva može biti ključno za očuvanje mentalnog zdravlja. Nijedan posao ne bi trebalo da bude razlog da se neko razboli“, zaključuje ona.

Iako je uvreženo mišljenje da je kod novinara najčešći posttraumatski stresni sindrom, on se javlja u 19,2 odsto odgovora, pokazuju rezultati ovog istraživanja.

Da su potplaćenost i finansijska neizvesnost glavni faktor stresa smatra 55 odsto ispitanika, 67 odsto navodi da je doživelo sindrom sagorevanja više nego jednom tokom karijere, dok se 78 odsto njih oseća emocionalno iscrpljeno, ali uprkos tome zadržava doživljaj profesionalne efikasnosti.

Profesorka psihologije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, Tamara Džamonja Ignjatović, kazala je na predstavljanju ovog istraživanja u Beogradu da se 41,7 odsto novinara susrelo sa mobingom – zlostavljanjem na radu, najčešće od strane urednika.

Dodala je da su najčešći uzroci za stres potplaćenost, finansijska neizvsnost, loši uslovi rada i izveštavanje o traumatskim događajima.

Kako je navela, preko 50 odsto od 218 ispitanika smatra da su za stres uzroci i spoljni pritisci i pretnje, što je za 10 odsto više u odnosu na 2023. godinu.

Ona je kazala da 40 odsto novinara ima subjektivni osećaj depresivnih tegoba, a da visok stepen anksioznosti oseća 77 odsto njih.

Predsednik Upravnog odbora Asocijacije nezavisnih elektronskih medija (ANEM) i predstavnik ANEM u Stalnoj radnoj grupi za bezbednost novinara Veran Matić kazao je da je u prethodnih godinu dana posao novinara bivao sve kompleksniji.

“Niz koleginica i kolega iz medija svakodnevno su izloženi lažima, izloženi su blaćenju i iznošenju ličnih podataka koji mogu samo državne institucije da daju i to je nešto što mnogima predstavlja užasavajuće podatke”, izjavio je Matić na predstavljanju istraživanja.

Veran Matić ANEM

Naveo je da se država obračunava ili sprema na “obračun sa ostacima profesionalnih medija u Srbiji”.

“Gde god da odemo, to je jedna do dve redakcije koje profesionalno obavljaju svoj posao, sa po dvoje troje zaposlenih ili nezaposlenih, ili volontera. Smanjuje se obim profesionalnog novinarstva i medija, a vlast osniva nove medije koji će biti puki izvršioci komandi i prenošenja najgoreg blaćenja”, rekao je Matić.