Zatim je igrao za zagrebačke klubove Dinamo i Lokomotiva, odakle prelazi u Sarajevo gde je igrao do 1958.

Naredne tri godine igrao je u ekipi Rijeka, a potom je bio član švajcarskog Siona.

Trenersku karijeru počeo je u švajcarskom niželigašu Veveu. Vodio je ukupno 19 klubova u Švajcarskoj, Hrvatskoj, Grčkoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Kini i Iranu, a trenirao je i pet reprezentacija (Švajcarsku, Hrvatsku, Iran, BIH i kinesku selekciju do 23 godine).

Najveće uspehe u karijeri ostvario je sa zagrebačkim Dinamom 1982, kada je postao prvak Jugoslavije, kao i sa selekcijom Hrvatske sa kojom je 1998. osvojio bronzu na Svetskom prvenstvu u Francuskoj.

Blažević je jedini trener koji je sa Dinamom osvojio titule prvaka u SFRJ i Hrvatskoj, a takođe je jedini osvajao fudbalski kup u SFRJ i Hrvatskoj.

Dinamo je vodio u četiri različita mandata i osvojio tri titule prvaka, dva kupa i Superkup.

Reprezentaciju Hrvatske je sa klupe vodio 72 puta (33 pobede, 24 remija i 15 poraza).

Jedini je u istoriji tri puta dobio Državnu nagradu za sport “Franjo Bučar”, a poslednji javni nastup imao je u decembru prošle godine, kada je u Zagrebu dobio nagradu “Vladimir Beara” za doprinos razvoju sportske kulture i društvene tolerancije.

Blažević se 2005. kandidovao na predsedničkim izborima u Hrvatskoj a osvojio je 0,80 odsto glasova.