U apelu je navedeno da je “država Srbija izložena pokušaju vraćanja u ratne devedesete godine (prošlog veka)”.

Ocenjeno je da se to “najjasnije vidi kroz njenu današnju ulogu u izazivanju napetosti u regionu, kao i kroz državno i paradržavno promovisanje anticivilizacijskih ‘vrednosti’, te veličanje ratnih zločinaca”.

“Uvereni smo da takva politika Srbiju gura u nove sukobe, ali i da društvo u Srbiji vodi u sve oštrije i nepomirljivije podele i konflikte, u kom gradjani i gradjanke neće uživati osnovnu ličnu bezbednost”, navodi se u apelu.

Dodaje se da izjave najviših državnih zvaničnika da Srbija neće izručiti ili pred domaćim sudovima procesuirati optužene za ratne zločine, medju kojima su i osobe sa Interpolovih poternica, predstavlja “najgrublji šamar” vladavini prava i žrtvama ratnih zločina “ne samo u regionu, već i u samoj Srbiji”.

“Na sve to, ćutanje onih koji se predstavljaju kao politička i društvena alternativa sadašnjem režimu, predstavlja jasan znak da je nacionalistički konsenzus većine političkih faktora u Srbiji dostigao zabrinjavajuće dimenzije”, piše u apelu.

Potpisnici apela zahtevaju smenu tužiteljke za ratne zločine Snežane Stanojković i pokretanje krivičnog postupka protiv nje zbog nepostupanja, kao i zbog zaštite optuženih za ratne zločine.

Oni zahtevaju i smenu ministarke pravde Maje Popović jer, kako su naveli, “Vlada Srbije sprečava Tužilaštvo za ratne zločine, ali i druga tužilaštva da vrše svoju ustavnu i zakonsku dužnost”.

Ocenili su i da su time gradjani “ostavljeni na milost zločincima”.

“Zahtevamo da se odmah procesuiraju sva lica optužena za ratne zločine koja se kriju na teritoriji Srbije, a za kojima su raspisane medjunarodne poternice ili su optuženi pred sudovima u državama nastalim na prostoru SFR Jugoslavije”, navodi se u apelu.

Potpisnici insistiraju na procesuiranju ratnih zločinaca pred sudom u Srbiji i navode da su izgovori da sudovi nisu nadležni apsolutno neprihvatljivi, jer je, kako su ukazali, “upravo Srbija insistirala na takozvanoj univerzalnoj nadležnosti za sve ratne zločine, bez ozbira gde su izvršeni”.

Naveli su i da “država Srbija, medjutim, to ‘univerzalno pravo’ koristi isključivo za zaštitu lica koja su optužena za ratne zločine počinjene na platformi nacionalističkog projekta Velike Srbije”.

“Zakon mora da važi i da se primenjuje jednako za sve bez izuzetka, bilo da se radi o delima koja se mogu kvalifikovati kao ratni zločini ili organizovani kriminal, u suprotnom pravo postaje izvor nepravde, tiranije i nesigurnosti”, navodi se u apelu.

Potpisnici su poručili da ne pristaju da se zločin pravda nacionalnom pripadnošću i da, kako su naveli, “zločincima država Srbija bude utočište i zaštita pred zasluženom kaznom”.

Tekst apela su, pored Vukčevića, potpisali i istoričari Latinka Perović, Dubravka Stojanović, Nikola Samardžić, Milivoj Bešlin, Srdjan Milošević, etnolog Ivan Čolović, pisac Svetislav Basara, filozof Slobodan Sadžakov, reditelj Srdjan Dragojević i glumac Milorad Kapor.

Potpisnici su i političari Nenad Čanak i Bojan Kostreš, docentkinja Aleksandra Jerkov, predsednik Izvršnog odbora Regionalne akademije za razvoj demokratije Balša Božović, advokati Aleksandar Olenik, Aleksandar Sekulović, Vlatko Sekulović i Dragomir Jankov i profesor univerziteta Ivan Videnović.

Apel su potpisali i civilni aktivisti Sonja Biserko, Aleksandar Popov, Ivan Djurić, Nataša Govedarica, Goran Miletić, Naim Leo Beširi, Bojana Vatić, novinari Ana Lalić, Dragan Bursać, Dinko Gruhonjić, Branka Dragović Savić, Darko Šper, Milan Mića Jovanović.

  //