On je za agenciju Beta kazao da je pobeda Milatovića, nad Milom Djukanovićem, u drugom krugu predsedničkih izbora u Crnoj Gori bila “zapravo očekivana”, te ocenio da su oni bili rešeni ” onog trenutka kada je Milatović ušao u drugi krug sa Djukanovićem “.

Vukadinović je kazao i da “nije bilo slučajno što je Djukanović pokušavao da izbegne Milatovića” i što je, kako je kazao, “želeo da mu protivkandidat u drugom krugu bude Andrija Mandić”.

Taj stav je objasnio time što, kako je kazao, većina argumenta i fraza koje su tradicionalno korišćene od strane Djukanovića i njegove Demokratske partije socijalista (DPS) ” jednostavno nisu funkcionisale ” protv Mjatovića i mladih lidera grupacije “Evropa sad”.

“Nekako i nije bio uverljiv pokušaj da se Milatović predstavi kao ” neki Šešeljev kandidat” ili kao neko ko će da ruši crnogorsku državnost ili da odnese Ostrog u Šumadiiju i slično “, kazao je on.

Naveo je da su “to godinama unazad DPS i Djukanovićevi propagandista stavljali kao optužbu na račun Mandića i drugih prosrpskih kandidata”.

“Naše analize i ankete, pre prvog kruga izbora su pokazivale da Milatović dobija Djukanovića sa velikom prednošću …ali ono što nije bilo jasno je uticaj dijaspore, odnosno pre svega bošnjačkih i albanskih glasača koji, kako se očekivalo zbog predstojećih praznika masovno stižu i Crnu Goru”, kazao je on.

Smatra i da je DPS očekivao da bi oni mogli da preokrenu ishod glasanja na predsedničkim izborima, te konstatovao da se to nije dogodilo.

“Moglo bi se reći i da nije bilo značajno pojačanog odziva u albanskim i bošnjačkim sredinama i to znači su i oni prosto digli ruke od Djukanovića”, kazao je on.

Ocenio je da i to govori da Djukanovićeva “zapaljiva retorika i ” mantre” o stalno nekoj ugroženost Crne Gore koju on brani od srpsko – ruske ili “martovske” i bilo koje druge agresije jednostvano, kako je kazao, sve manje, slabije i teže prolaze.

“Nije bilo te lavine od tih (bošnjačkih i albanskih ) glasača a istovremeno dogodila se, i tom je ključni faktor, mobilizacija svih koji su protiv Djukanovića i koji su stali u jedan front, uprkos ozbiljnim političkih razlikama i razmiricama”, kazao je on.

Prema njegovim rečima, svi oni su stali iza Milatovića, “i to je bilo glasanje protiv Djukanovića”.

“Toj mobilizaciji se Djukanović nije mogao odupreti sa svojom frazeologijiom o ugroženosti Crne Gore… i veoma je važno što su birači pokazali zrelost i zanemarili razlike i time naterali i lidere da saradjuju”, kazao je on.

Kazao je i da bi pobeda Milatovića ” trebalo da znači i bolje odnose izmedju Srbije i Crne Gore” kao i, kakao je kazao, ” i bolje medjunacionalne odnose u Crnoj Gori”.

“Djukanović je svih godina upravo igrao na toj politizaciji srpsko crnogorskog sukoba unutar Crne Gore i nažalost sa Beogradom, igrao je na malignom uticaju Beograda i Moskve”, kazao je Vukadinović.

Kazao je da očekuje poboljšanje i relaksaciju odnosa Beograda i Podgorice, mada, kako je ukazao, ” ne treba očekivati, ni preterano čudo”.

“Ne očekujem neku bitnu promenu spoljno političkog kursa Crne Gore u odnosu na NATO, EU ili prema Kosovu, i tu neće biti, bar sada ili brzo nekih dramatičnih spektakularnih promena”, naveo je on.

Prema njegovim rečima, i predsednik Crne Gore ima skromnije ovlašćenja nego predsednik Srbije.

“Očekujem promenu u nekim simboličkim gestovima i neko otopljavanje odnosa… i pozitivniji stav Podgorice prema inicijativi Otvoreni Balkan što je i Milatović najavljivao u kampanji i to može biti ispunjeno, možda i za vreme mandata aktuelne tehničke crnogoroske vlade”, rekao je on.

Vukadinović je izrazio očekivanje i da će, u tom smislu, odnos Beograda prema Milatviću biti drugačiji i kako je kazao, “u svakom slučaju blaži nego što je bio prema (bivšem premijeru Zdravku) Kriokapiću ” koji je dočekan na nož ili prema pokojnom mitropolitu Amfilohiju…”.

“Mislim da nema razloga za euforiju ali i da će pozitivnih promena na relaciji Beograd – Podgorica biti”, rekao je Vukadinović.