Glavni problem slepih i slabovidih osoba u Novom Pazaru i okolnim opštinama, kao i u celoj Srbiji, je nemogućnost samostalnog kretanja, a broj onih koji su obučeni za takav vid kretanja je veoma mali.
Sekretar Međuopštinskog saveza slepih i slabovidih, koji broji 165 članova iz Novog Pazara, Sjenice, Tutina i Raške, Mirsada Dibranin Ajdinović kaže za radio Sto plus da samostalno kretanje slepih najviše otežavaju arhitektonske prepreke i nesavesni građani.
“U novopazarskoj pešačkoj zoni su urađene taktilne trake, ali su praktično neupotrebljive jer su uvek blokirane letnjim baštama i stolovima obližnjih restorana. Osim toga, imamo i zvučne semafore koji su ugrađeni još 2003. godine, ali i oni često znaju da budu u kvaru”, istakla je Dibranin Ajdinović.
Međutim, ona naglašava da u njihovoj organizaciji postoje solidni uslovi za obuku slepih osoba za samostalno kretanje.
“Mi imamo poligon sastavljen od pet vrsta staza, gde udarcem belog štapa slepa osoba dobija poseban zvuk i tačno zna kojom podlogom se kreće. Osim te obuke, mi, uglavno kasnije oslepelim osobama, pomažemo da se pomire sa tim da su izgubili vid, da prihvate taj svoj hendikep i da povrate neke svoje veštine, poput samostalnog kretanja, koje su imale pre nego su izgubile vid”, kazala je Dibranin Ajdinović.
Pored samostalnog kretanja, slepe i slabovide osobe imaju muke i da pronađu posao, iako se sa napretkom tehnologije, širio i broj poslova koje mogu raditi.
“Nezaposlenost je gorući problem u Srbiji, pa je prisutan i kod slepih. Međutim, u saradnji sa Nacionalnom službom za zapošljavanje smo uspeli da prethodnih godina zaposlimo dve osobe, a nadam se da ćemo taj broj ove godine povećati. Posao je veoma bitan za njih jer se tada osećaju korisnim za svoju porodicu, ali i društvenu zajednicu”, rekla je Dibranin Ajdinović.
Kada je reč o korišćenju medicinske opreme i tehničkih pomagala, Mirsada kaže da je situacija u toj oblasti dosta dobra i da slepe i slabovide osobe imaju razne pogodnosti za njihovo korišćenje.
“Sva slepa lica imaju pravo na Brajevu pisaću mašinu, Brajev štap i Brajev sat. To su osnovna tehnička pomagala. Sada postoje i govorni softveri za računare i mali džepni reproduktori, mini kompjuteri, sa velikim mogućnostima za skladištenje podataka i snimanje koji je dostupan uz određene uslove. Njih najviše koriste slepi učenici”, dodaje sekretar Međuopštinske organizacije slepih i slabovidih.
Dibranin Ajdinović napominje i da će pored ovih pomagala sva slepa i slabovida deca koja pohađaju redovnu nastavu dobiti besplatne udžbenike i to za slabovide đake na uvećanom tisku u koloru, a za slepe knjige štampane na brajevom pismu.
Inače, u Međuopštinskoj organizaciji slepih i slabovidih ima 16 slepe i slabovide dece, od kojih šestoro pohađa redovno obrazovanje, osmoro inkluzivnu nastavu, a dva učenika pohađaju specijalnu školu Veljko Ramadanović u Zemunu.
Jedan od njih je i Denis Šemsović, učenik prve godine, koji je u Zemunu već devet godina.
“Na času pišemo na Brajevoj mašini, onda odgovaramo usmeno, imamo pismene zadatke i kontrolne. Takođe, kućim radim domaće zadatke, a u domu imam vaspitače pa i sa njima radim i učim. Od predmeta najviše volim biologiju, hemiju, geografiju i srpski”, kaže Šemsović.
Kada završi srednju školu, Denis još uvek ne zna da li će upisati fakultet, a želja mu je da radi u pošti ili postane radio voditelj.
“Posetio sam Radio Beograd, svidelo mi se kako to sve izgleda pa bih voleo da radim na radiju i vodim neku sportsku emisiju. Imam govorni softver, pa koristim internet za slušanje radija kako bi saznao šta se dešava u Novom Pazaru dok sam u Zemunu”, rekao je Šemsović.
Pored toga, on surfuje internetom i kako bi saznao sve informacije o fudbalskom klubu Novi Pazar za koji navija, ali i omiljenim sportistima Novaku Đokoviću i Ani Ivanović.
“I ja sam dobar u sportu, pogotovo u igri koja se zove gol-bal i koja se igra zvučnom loptom. Dobar sam i u trkačkim discipinama”, kaže Denis.
Sekretar Međuopštinske organizacije slepih i slabovidih osoba Mirsada Dibranin Ajdinović nada se da će Denis nastaviti školovanje, jer je to prva karika ka zapošljavanju i samostalnosti.
“Jesu specifični uslovi za njihovo školovanje, ali i pored svega uspevaju a na brajevom pismu završe osnovnu i srednju školu, pa i fakultet. Trenutno imamo samo dve visokoobrazovane osobe u našem kraju, ali se nadam da će ih u budućnosti biti još više”, smatra Dibranin Ajdinović.
Na kraju, ona zaključuje da položaj slepih i slabovidih lica u Novom Pazaru i okolini nije loš i da društvo brine o njima u skladu sa mogućnostima.
“Socijalna inkluzija funkcioniše dobro, prisutni su na sportskim takmičenjima, osvajaju medalje, naše članice učestvuju na raznim smotrama u kulinarstvu, postižu zapažene rezultate. Mislim da nisu zaboravljeni i zanemareni, nisu pored nas, žive sa nama i delimo zajedničke probleme”, istakla je Dibranin Ajdinović.